Mogućnosti primjene
Podno grijanje upotrebljava se u novogradnji i starogradnji,obiteljskim kućama, školama, vrtićima, sportskim dvoranama, bolnicama, staračkim domovima, crkvama, proizvodnim halama i kao grijanje slobodnih površina za otklanjanje snijega i leda na kolnim prilazima, pješačkim putevima, stubištima i parkirnim mjestima.
Podno grijanje načelno se može pokretati svim nosiocima energije; s krutim, tekućim ili plinovitim gorivima ili električnom strujom.
Podno grijanje radi u području niske temperature. Iz tog razloga štedi energiju i uz kvalitetnu regulaciju grijanja moguće su velike uštede energije.
Prednosti podnog grijanja
Čovjek je izložen neprestanoj izmjeni topline sa svojom okolinom. U ljudskom tijelu stvara se toplina, a zračenjem i isparavanjem opet se predaje. U normalnim okolnostima čovjek ima tjelesnu temperaturu od oko 37° C. Predaja topline to je veća, što je veća temperaturna razlika između površine tijela (temperatura kože cca. 32°-33° C) i temperature okoline.
Pritom se oko 50% tjelesne topline kod normalnog odijevanja predaje kroz stopala i noge, 45% kroz tijelo, a ostatak kroz glavu. Doživljaj TOPLINE ili HLADNOĆE čovjek osjeća tek kad je ometen odnos između predavanja topline i proizvedene količine topline. Osjećaj udobnosti ljudsko tijelo postiže tek kada se vodi računa o fiziološkim okolnostima.
U stambenim prostorima bez podnog grijanja temperatura površine poda iznosi cca. 16° C; ukoliko je instalirano podno grijanje, temperatura površine iznosi cca. 26° C. Temperaturna razlika u odnosu na tjelesnu temperaturu iznosi dakle u 1. slučaju 21° C, a kod podnog grijanja, kao u navedenom 2. primjeru samo 11° C.
Budući da su površine stopala iznimno osjetljive na temperaturu, upotrebom podnog grijanja, uz pridržavanje dozvoljenih temperatura površine, postići će se ugodan osjećaj topline.
Kod podnog i površinskog grijanja zrak u prostoriji, a i okolne površine prostorije pretežno će se grijati zračenjem, a samo jednim manjim dijelom konvekcijom. To nužno vodi do daleko ravnomjernije profiliranog protoka topline temperature prostorije.
Kroz toplinu zračenja podnog grijanja nastaje daleko manja razmjena energije između čovjeka i površina koje okružuju prostoriju, nego kod grijanja grijaćim tijelima. Na taj se način temperatura prostorije može držati za 2-3° C nižom, bez narušavanja osjećaja ugode. Sniženjem temperature prostorije kod optimalne se regulacije troškovi grijanja mogu smanjiti za 15-20%.
Konačno ne treba previdjeti, da upotrebom podnog grijanja, zbog nedostatka nezgrapnih grijaćih tijela, nema prepreka slobodnom uređenju prostora.
Grijanje radijatorima: Topli zrak se uzdiže prema stropu. Hladni zrak struji nazad prema podu. Grijanje grijaćim tijelima: Topli zrak se uzdiže prema stropu. Hladni zrak struji nazad prema podu.
Podno grijanje: Topli zrak ravnomjerno zrači
Temperature površine poda
Odlučujući faktor udobnosti je temperatura površine poda. Gornja i donja granica dozvoljene temperature poda u velikoj mjeri ovisi o vrsti obuće. Obje su granice to veće, što je laganija obuća. U stanovima, bolnicama, domovima itd. u pravilu se nosi laganija obuća.
Provedena istraživanja pokazala su, da podovi s površinskom temperaturom do 29° C, po kojima se hoda laganijom obućom, niti kod dužeg boravka ni na koji način ne utječu na udobnost i zdravlje. Naprotiv, takvo
rješenje dovodi do najvećeg mogućeg osjećaja ugode.
U spavaćim sobama, kupaonicama, kupalištima itd., u kojima se hoda bosih nogu, za udobnost nije bitna samo temperatura poda, već i materijal podne obloge. Keramička ili plastična tvrda obloga primjerice ima znatno
veći „koeficijent prolaza topline“ od tekstilne obloge ili drvenog poda i tako se pri istoj površinskoj temperaturi doima mnogo hladnije.
Zbog fizioloških i higijenskih saznanja iz tog razloga temperature površine poda ne bi smjele prekoračiti maksimalne vrijednosti navedene u EN 1264-3.
- zona boravka max. 29° C
- rubna zona max. 35° C
- kupaonica max. 33° C
